Župni listić br. 44 – 32. nedjelja kroz godinu – godina A
BOGA OČEKIVATI I U SNU
Evanđelje: Mt 25,1-13
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: “Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: `Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!` Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: `Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!` Mudre im odgovore: `Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!` Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: `Gospodine! Gospodine! Otvori nam!` A on im odgovori: `Zaista kažem vam, ne poznam vas!` Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!'”
Ostala čitanja: Mudr 6,12-16; 1Sol 4,13-18
Za prvo čitanje na trideset drugu nedjelju kroz godinu uzet je odlomak iz Knjige Mudrosti, u kojemu sveti pisac hvali one, koji neprekidno, danju i noću traže mudrost. U Starom zavjetu, mudrost u biti znači Božje milosrđe, koje možemo shvatiti kao svijest o tome da nas Bog ljubi. Tko živi u toj spoznaji, ne može se izgubiti u životnoj prašumi, i njega ne može iznenaditi Božji dolazak ni u snu ni u trenutku smrti.
U drugom čitanju sveti Pavao nastoji raspršiti brigu svojih vjernika u Solunu glede Isusovog drugog dolaska. Držali su da oni koji su već umrli neće doživjeti Kristov drugi dolazak. Sveti Pavao u svezi toga daje jedno izvrsno učenje za svakoga i za sva vremena, kada izlaže da smrt nije prepreka za susret s Isusom.
Evanđelje nam predočuje prispodobu o »ludim djevicama«. U Isusovo vrijeme svadbe su se najčešće držale noću, zato je trebalo osvijetliti put svadbene povorke. Budući da je mladoženja kasnio, nositeljice svjetiljki su se umorile i zaspale. U međuvremenu je stigla povorka, sve su skočile da urede sebe i svjetiljke, samo što je u pet nositeljica svjetiljki nestalo ulja. Za vrijeme dok su se udaljile da nadoknade svoj propust, povorka je ušla u svadbenu kuću, a ove su ostale vani.
Jedna od zanimljivosti ove prispodobe je da nam formulira mnoga pitanja. Najprije bismo voljeli saznati zašto pet nositeljica svjetiljki nije imalo ulja za rezervu, dok su drugih pet već unaprijed mislile na mogućnost kašnjenja? Netko je postavio i pitanje: zašto su onih pet pametnih djevica bile tako sebične i nisu htjele podijeliti svoje ulje s kolegicama u nevolji?
Na ova pitanja odgovor ćemo saznati ako promislimo što je zapravo bio širi okvir prispodobe. Isus se trudio ocrtati uvjete koji su potrebni da bi netko stigao u Kraljevstvo Božje. Dakle, nitko ne može ući u Kraljevstvo nebesko hvaleći se tuđom krepošću, svatko će svoje kreposti i dobročinstva moći prikazati Bogu kada stigne »kući«. To je odgovor na drugo pitanje. Prvo pitanje, međutim, zahtijeva izvjesnu analizu. Ključna riječ je ovdje »spavanje«: nositeljice svjetiljki su sve zaspale, ali njihovo buđenje nije bilo istovjetno.
Isus je u evanđelju često govorio o tome da treba bdjeti. Isus nas je u ovom evanđelju pozvao da budemo budni. Ova prispodoba, međutim vodi nas jedan korak dalje i kaže da nije dovoljno biti budan, već treba spremno očekivati Božji dolazak. Bdjeti ne znači samo da ne spavamo već to da smo i u snu spremni reći da na Božji poziv. U ovoj prispodobi svi su spavali, ali nisu svi jednako bili pripravni na susret s mladoženjom. Pametne djevice su ga i u snu očekivale.
Nije dovoljno da imamo svjetiljke, i ulja trebamo za nju. Svjetiljka je naša vjera koju su nam besplatno dali u ruke u trenutku našeg krštenja. Ulje su dobra djela. Kod ove točke bit će korisno navesti ono što nas o vjeri uči Katekizam Katoličke Crkve: »Vjera je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti. U tom pogledu, sveti Pavao opominje Timoteja: ‘Bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere’ (2 Tim 1,18-19). Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti riječju Božjom i moliti Gospodina da nam vjeru uveća. Ona treba biti ‘ljubavlju djelotvorna’, podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve« (Broj 162.).
Svjetiljka »ludih djevica« se ugasila jer u njoj nije bilo ulja. Pametne djevice su mogle ponovno upaliti svoju svjetiljku jer su imale ulja u pričuvi. Slikoviti govor, ali važnu poruku sadržava i pitanje postavljeno izravno nama: koliko još ulja imamo u svjetiljci svoje vjere?
