Župni listić br. 43 – 31. nedjelja kroz godinu – godina A – SVI SVETI
SVI SVETI – POZIV NA SVETOST
Evanđelje: Mt 5,1-12
Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!
Ostala čitanja: Otk 7,2-4.9-14; 1 Iv 3,1-3
Svetkovina Svih svetih jedan je od onih dana u liturgijskoj godini koji naš pogled snažno usmjeravaju prema Nebu. Dok smo svakodnevno zaokupljeni svojim brigama, poslovima, planovima i poteškoćama, Crkva nas danas poziva da podignemo oči i pogledamo prema onome što je konačni cilj našega života. Pred nama je mnoštvo svetih – poznatih i nepoznatih, onih čija imena nosimo u kalendaru i onih čija imena poznaje samo Bog.
Prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja daje nam upravo takvu sliku: pred Božjim prijestoljem stoji „veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika“. To je lijepa slika Crkve u njezinoj punini. Svetost nije rezervirana za nekolicinu izabranih, niti je vezana uz jedan narod, društveni položaj, zanimanje ili posebno životno stanje. Bog poziva svakoga čovjeka da postane svet.
Sveti nisu ljudi koji nikada nisu imali slabosti, borbe ili padove. Oni su ljudi koji su dopustili Bogu da ih vodi i preobražava. Njihove bijele haljine znak su očišćenja, a Knjiga Otkrivenja kaže da su ih „ubijelili u krvi Jaganjčevoj“. Njihova svetost, dakle, nije njihova vlastita zasluga, nego plod Kristove milosti koju su prihvatili i kojoj su otvorili svoj život.
To nam je važno i danas. Ponekad svetost zamišljamo kao nešto nedostižno, rezervirano za velike mistike, mučenike ili izvanredne ljude. Međutim, svetost se najčešće ostvaruje u vrlo običnim okolnostima: u vjernosti obitelji, u strpljenju, u oproštenju, u poštenju, u služenju drugome, u ustrajnoj molitvi i u sposobnosti da se ponovno ustanemo nakon pada. Svetost ne znači živjeti bez problema, nego živjeti svoje probleme s Bogom.
Upravo zato Evanđelje ove svetkovine donosi Isusova Blaženstva. Na prvi pogled ona mogu zvučati neobično: „Blago siromasima duhom“, „blago ožalošćenima“, „blago krotkima“, „blago milosrdnima“, „blago čistima srcem“, „blago mirotvorcima“. Isus nam njima pokazuje da se Božja logika razlikuje od logike ovoga svijeta. Svijet često smatra sretnima one koji imaju mnogo, koji su snažni, utjecajni, uspješni i sigurni u sebe. Isus, naprotiv, pokazuje da je pravi život ondje gdje čovjek svoje pouzdanje polaže u Boga.
Blaženstva nisu samo popis moralnih zahtjeva. Ona su prije svega Isusov opis čovjeka koji živi u odnosu s Bogom. Siromašan duhom jest onaj koji zna da ne može sam sebi biti dovoljan. Milosrdan je onaj koji je iskusio Božje milosrđe pa ga može pružiti drugome. Čistoga srca jest onaj čije je srce oslobođeno dvoličnosti i podijeljenosti. Mirotvorac ne čeka da drugi napravi prvi korak, nego sam postaje graditelj pomirenja. A upravo takvi ljudi postaju sveti.
Sveti su zato naši zagovornici, ali i naši prijatelji i uzori. Oni nam pokazuju da je moguće živjeti Evanđelje. Njihov život govori nam: moguće je oprostiti; moguće je ostati vjeran; moguće je sačuvati čisto srce; moguće je činiti dobro i kada nam se ne uzvraća; moguće je ostati uz Krista i onda kada je teško.
Svetkovina Svih svetih zato nije samo pogled prema onima koji su već stigli do cilja. Ona je i poziv nama koji još putujemo. Nebo nije samo lijepa stvarnost o kojoj razmišljamo; ono je cilj prema kojemu usmjeravamo svoj sadašnji život. Svaki naš mali čin ljubavi, svaka iskrena molitva, svako oproštenje, svaka žrtva učinjena iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu može biti korak na tom putu.
Na svetkovinu Svih svetih Crkva nam stoga daje razlog za radost i nadu. Pred nama nije praznina, nego cilj. Pred nama je domovina kojoj pripadamo, zajedništvo svetih kojemu već sada pripadamo po krštenju. Neka nas naši nebeski prijatelji svojim zagovorom prate na zemaljskom putu i neka nam izmole milost da u svakodnevnim, često sasvim običnim okolnostima, vjerno živimo Evanđelje. Jer svetost nije rezervirana za nekoga drugoga. Bog i nas poziva da jednoga dana budemo među onim velikim mnoštvom koje stoji pred njegovim prijestoljem i zajedno s njime zauvijek slavi Jaganjca.
